CIPS Center for Interdisciplinary Postgraduate Studies - University of Sarajevo

Propitivanje ženskih, feminističkih i muslimanskih identiteta - Postsocijalistički konteksti BiH i Kosovaje istinski maestralna studija. Ovo obimno štivo pruža sveobuhvatnu i složenu analizu rodnih ideja i praksi te feminizama koji im se suprotstavljaju unutar islamskih i sekularnih konteksta, vješto preplićući historijsko, filozofsko i političko.

Široka i oštra teorijska diskusija, kombinirana sa iznijansiranim životnim pričama muslimanki u BiH i na Kosovu, praktikantica i nepraktikantica iz dvije generacje, čini ovaj rad jedinstvenim i neprocjenjivim. Centralne teme ove studije su istraživanje feminizama u postsocijalističkim BiH i Kosovu, identiteta, pozicioniranja i iskustva žena. Narativi o percepcijama, shvatanju, svakodnevnom iskustvu, susretima, izbjegavanjima i aktivizmima žena sačinjavaju kompliciranu i nestalnu sliku feminizama u savremenoj BiH i Kosovu.

Priče učesnica o iskustvima i poimanjima toga šta im znači to što su žene, ili šta znači biti “žena” svjedoče o središnjosti, istinskoj suštini, ličnih identiteta utemeljenih na nacionalnim, etničkim i religijskim pripadnostima, koji poprimaju različite nivoe značajnosti, ali su uvijek orođeni. Dovesti u pitanje ili sugerirati pomjeranja u orođenoj komponenti nacionalnih, ethničkih ili religijskih identiteta značilo bi dovoditi u pitanje same identitete i riskirati optužbe za vjersku ili kulturalnu izdaju uz prijetnju da će biti proklete i izolirane, kako nam pokazuju narativi žena.

Ova studija se pomno fokusira na raznolikost žena, kako je navedeno, po godinama, mjestu iz kojeg dolaze, načinima na koje one osjećaju da su muslimanke, što čitateljicama i čitaocima omogućava da uoče razlike i sličnosti u pristupima feminizmu, islamu, “religijskom,” i “sekularnom.” Naročito su intrigantne zajedničke odlike ovih različito pozicioniranih žena koje se odnose na određena rodna pitanja. Metodologija životnih priča, primijenjena na ovako suptilan način, čitateljicama i čitateljima pruža mnogobrojne nijanse i složenosti kako u samim pričama, tako i u njihovoj uporedbi. Jasno je da to velika prednost ove studije, a kao historičarka, smatram da će predstavljati izuzetno vrijedan dokument za buduće naraštaje jer bilježi narativ o ovom trenutku u historiji BiH i Kosova.

Upadljivo je teoretičarki koja se bavila feminizmima u zemljama sa većinskim muslimanskim stanovništvom, konkretnije na Bliskom Istoku, od koliko sličnih elemenata je “feminizam” sastavljen u tim društvima i u BiH i na Kosovu. Poteškoće se nastavljaju zajedničkom tvrdnjom da je “feminizam nešto strano – politička i kulturalna intruzija koja je došla sa Zapada.” Ali šta je “Zapad”? BiH i Kosovo su na Zapadu, a ipak čak i u ovim društvima izranjaju pežorativne izjave da je feminizam strana pojava koja dolazi “sa Zapada,” koji implicira neki drugi Zapad. Upravo u postsocijalističkom kontekstuBiH i Kosova je ova tvrdnja prisutna jer feminizam nije bio prisutan tokom socijalizma. U postkolonijalnim muslimanskim kontekstimaAfrike i Azije, feminizam je diskreditiran kao oblik zapadne kolonijalne kulturalne invazije. A kako bi bolje demonizirali i diskreditirali feminizam nego da ga se proglasi stranim neprijateljem koji podmuklo djeluje iznutra?

Životne priče žena otkrivaju da se “Zapad” i pitanja pozicioniranja međusobno prizivaju. BiH i Kosovo su svakako dio geografskog zapada i predstavljaju zapadne kulture. Također su veza geografskog istoka i zapada. Tako da se, uz dugotrajno prisustvo islama u BiH i na Kosovu, koji je historijski povezivan sa Istokom, u ovim područjima pitanja “Zapada” i “Istoka” nameću sa izrazitim nejasnoćama i ambivalentnostima. Čitateljice i čitatelji životnih priča žena, a možda naročito one osobe koje dolaze izvana, mogu uočiti određeni ponos žena iz BiH i sa Kosova zbog toga što su zapadne muslimanke ili muslimanke zapada, čak i “Zapada”, usprkos pežorativnim konotacijama. Čini se da je ovo još jedan sloj identiteta, onaj koji je veoma izražen. Kako onda islam toliko snažno asociramo sa “Istokom”?

Jedinstvena odlika ove studije koja se fokusira na feminizme muslimanki u BiH i na Kosovu, a od ključne je važnosti, jeste inkluzija historijskih i savremenih pregleda feminizama u tri većinski muslimanke zemlje istoka: Egipat, Turska i Iran. Feminizmi, i sekularni i islamski, koji su utemeljeni u ovim zemljama, kao i u drugim društvima Istoka, otkrivaju niz mogućnosti da se bude feministica i muslimanka, što potvrđuje diverzitet feminizama. Ispitivanje feminizama na ovim lokacijama otkriva promjenjiva značenja “sekularnog” i “religijskog” u konstruiranju feminizama, kao i “sekularnog” i “religijskog” kao takvih. Pionirski državni feminizmi koje su muslimanke, sa kršćankama, kreirale početkom prošlog stoljeća (u isto vrijeme kada su se oblikovali eksplicitni feminizmi u zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama) uključivali su preplitanje islamsko-modernističkih, sekularno-nacionalističkih i humanitarnih diskursa. Ti feminizmi nazvani su sekularnim feminizmima, gdje je sekularno podrazumijevalo inkluzivnost “nacionalnog” i religijskog. “Religijsko” i “sekularno” su se prije nadopunjavali nego međusobno isključivali.

Na Zapadu, tokom komunizma i socijalizma, islam je na različite načine isključen iz javne sfere, kao što su isključeni i feminizmi. Međutim, pod socijalizmom, u mnogim većinski muslimanskim društvima, uzmimo za primjer Egipat, religija kao takva nije izbačena iz javne sfere već je država ustrajno regulirala religijske institucije i prakse. Zabranjen je bio politički islam ili islamizam. “Povratak pokrivanja” u obliku hidžaba, koji je nastupio uz pojavu islamizma u Egiptu, nametnut je kao ispravna religijska praksa te nije bio zabranjen iako je hidžab, kada se prvi put pojavio, označavao pripadnost novom pokretu političkog islama. Uskoro je hidžab postao dijelom šire religijsko-kulturalne promjene i pripisano mu je označavanje “istinskog islama.” Narativi savremenih muslimanki u BiH i na Kosovu iznose ideje i prakse pokrivanja koje su se jednostavno pojavile sa povratkom religije u javnu domenu.

Primjer Egipta pokazuje da sekularnifeminizmi žena u ovog zemlji, kao i drugdje na Bliskom Istoku, predstavljaju još jedan način pozivanja na nacionalnefeminizme, kao i indiciranja prostora za religiju. Identiteti žena poput Egipćanke, muslimanke i feministice ukrštali su se i međusobno osnaživali. Dok su pionirke feministice početkom i sredinom 20. stoljeća ponosno izražavale svoj feministički identitet, do kraja 1980-ih, uz napade na feminizam koje su činile sve prisutnije islamističke snage, nova generacija de factofeministica svrhovito je izbjegavala da javno deklarira feministički identitet. Ova studija pokazuje da su pristupi bh. i kosovskih žena u javnom deklariranju ili sakrivanju feminizma također situacioni, iako se ove žene ne suočavaju sa silama domaćeg političkog islama, već prije sa silama ponovno uspostavljene religijske kulture. Učesnice iz BiH i sa Kosova, izričito ili posredno, navode da se maskiranje feminizma dešava u njihovim svakodnevnim životima jer bi njegovo javno potvrđivanje moglo privući neželjenu kritiku i marginalizaciju. Njihovi narativi, međutim, također pokazuju da žene mogu predvoditi ideje rodne ravnopravnosti na jedan prikriveniji način. Kontekstualizacija je utemeljena koliko u vremenu, toliko i u prostoru tako da trenutno, žene koje streme rodnim promjenama pažljivo kreiraju način ispunjenja svojih feminističkih stremljenja.

U postsocijalističkim BiH i Kosovu, nakon 1989. godine, religijaje isplivala potpunije i slobodnije na javnu površinu. U Egiptu, u postsocijalizmu 1970-ih godina, feminizamse ponovo pojavio nakon što ga je država ugnjetavala sa ostalim nezavisnim ideologijama. U socijalističkim BiH i Kosovu, feminizam je bio povezivan sa kapitalizmom i Zapadom. U socijalističkom Egiptu, feminizam, koji je od 1920-ih dosta dobro ukorijenjivan, predstavljao je neželjenu nezavisnu ideologiju i suptrotstavljajuću distrakciju. Kada mu je dozvoljeno da se ponovo pojavi, tokom otvaranja Egipta prema kapitalizmu i novog svrstavanja sa Zapadom, ponajviše SAD-om, feminizam je bio meta nastajućih sila političkog islama koje su obnavljale patrijarhalni atavizam. Islamisti su osuđivali feminizam prvo kao nereligijski, a uskoro zatim i kao antireligijski.

U BiH i na Kosovu, feminizam ometa, odnosno dovodi u pitanje, ne politički islam već etnoreligijski, kao i politiku kulturnih identiteta vezanih za povratak patrijarhalnog islama. Ono što je zakompliciralo stvari muslimankama u postsocijalističkim zemljama poput BiH i Kosova je period od tri desetljeća utihnute religije. Povratak islama, odnosno javnog muslimanskog identiteta u BiH i na Kosovu, uvezan je sa etničkim i nacionalističkim identitetima koji su pokretali društveno, ekonomsko i politički anahronistički patrijarhat. Za one koji/e su ponovno prihvatili islam kao religiju, kulturu i obrazac svakodnevnog ponašanja, te za mnoge koji/e su se sa islamom susreli po prvi put na ovaj način, poput mlađih učesnica u studiji, propitivanje, da ne kažemo izbjegavanje, patrijarhalnih konvencija smatralo se napadom na islam kao religiju. Nasuprot tome, u muslimanskim društvima na Bliskom Istoku koja nisu imala taj religijski rez, žene su se mogle suprotstavljati patrijarhalnim učenjima njihove religije i kulture. Nadalje, u mnogim dijelovima Istoka, a Egipat je značajan primjer, postojala su desetljeća neprekinute tradicije feminizma, te iako je bio javno potisnut tokom socijalizma, živio je iza kulisa i bio vidljiv na međunarodnom planu.

Tokom 1990-ih, kada je građanstvo BiH i Kosova, zemalja koje su nastale raspadom Jugoslavije, proživljavalo obnovu javnog izražavanja religije, vraćajući obrede i prakse iz prošlosti, rađao se islamski feminizam u različitim dijelovima svijeta, i zapadnog i istočnog. Iako se pojavio kao diskurs rodne ravnopravnosti i socijalne pravde koji se temeljio na ponovnim čitanjima Kur’ana i drugih religijskih tekstova, islamski feminizam je prevazišao binarnosti sekularnog i religijskog, javnog i privatnog, muškog i ženskog, istočnog i zapadnog. Islamski feminizam, kao diskurs, nije povezan sa identitom ili jedinstvenim mjestom porijekla. Bio je, a i dalje je, oblikovan različitim pojedincima/kama i grupama u nacionalnim lokacijama i transnacionalnom sajberprostoru. Islamski feminizam dovodi u pitanje intruziju patrijarhata u islamu, kao i njegove pretenzije da predstavlja sam islam. Islamski feminizam zamjenjuje patrijarhalnu konstrukciju islama egalitarnim razumijevanjem islama. Ta disrupcija podriva patrijarhat koji je maskiran kao religija te je tako, po svoj prilici, nametnut kao božanska zapovijed. Dovodi u pitanje nasljeđenju patrijarhalnu moć utjelovljenu u strukture i sisteme unutar nacionalnih, plemenskih i etničkih konteksta. Protivnici/e islamskog feminizma napadaju zagovaratelje/ice egalitarnijeg razumijevanja i prakse islama kao otpadnike koji podrivaju  “svete” institucije, naročito “nepovredive” porodične, nacionalne i etničke jedinice. Životne priče žena iz BiH i sa Kosova odaju opasnost i cijenu koje može prouzrokovati odstupanje od normi i navode kako se koraci prema rodnoj ravnopravnosti i socijalnoj pravdi zaobilaze nametanjem vrhovnih identitetskih lojalnosti.

Upravo sam ovim uvidima u komparativnu perspektivu željela odati poštovanje neizmjernom doprinosu Feminizama upostsocijalističkim kontekstima BiH i Kosovaliteraturi o feminizmima u muslimanskim i religijski raznolikim kontekstima društava Istoka i Zapada, kao i većinski muslimanskim društvima koja prolaze kroz ogromne političke, ekonomske, socijalne i kulturalne transformacija koje trenutno proživljavaju BiH i Kosovo. Vjerujem da razmjenom različitih lokalnih iskustava možemo dobiti koristan uvid u načine na koje se može postići i održati rodna transformacija unutar egalitarnog modela religije i kulture u našim raznolikim društvima, te kako islam, ponovno promišljen, doprinosi ovom dijelu procesa. Ova nam knjiga u tom zadatku neizmjerno pomaže.

(Margot Badran je historičarka koja već preko četiri desetljeća piše o feminizmima u muslimanskim društvima na Bliskom Istoku i u širem islamskom svijetu. Njena najnovija knjiga nosi naziv Feminizam u islamu: sekularna i religijska stapanja (Feminism in Islam: Secular and Religious Convergences). Trenutno piše knjigu o ženama i rodu, i sekularnom i religijskom u Egipatskoj revoluciji.)